Manastir Mesić
Manastir Mesić, smešten u podnožju Vršačkih planina, oko 10 kilometara od Vršca, jedan je od najznačajnijih pravoslavnih manastira u Banatu. Njegova istorija povezuje se sa srednjovekovnom dinastijom Branković, a posebnu vrednost predstavljaju vekovne freske i poštovana ikona Bogorodice „Dostojno Jest“. Okružen šumom i prirodom, manastir danas predstavlja mirno mesto molitve, duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Ulaz slobodan – preporučuje se provera pre posete
Priča ovog mesta
Na oko 10 kilometara od Vršca, u pitomoj dolini potoka Mesić, okružen šumovitim obroncima Vršačkih planina, nalazi se Manastir Mesić, jedna od najstarijih i najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Banatu. Posvećen Rođenju Svetog Jovana Krstitelja, ovaj manastir predstavlja dragocen spoj duhovnosti, istorije, umetnosti i prirodnih lepota. Njegova prošlost obuhvata vekove razaranja i obnova, dok današnji izgled svedoči o bogatom kulturnom nasleđu srpskog naroda na prostoru južnog Banata. Istorija obavijena predanjima Tačno vreme nastanka Manastira Mesić nije pouzdano utvrđeno. Prema jednom od najstarijih predanja, manastir su oko 1030. godine osnovali učenici slovenskih prosvetitelja Ćirila i Metodija. Drugo predanje osnivanje povezuje sa 1225. godinom i Arsenijem Bogdanovićem Hilandarcem, za koga se navodi da je u ove krajeve došao po blagoslovu Svetog Save. Istorijski verovatnije tumačenje nastanak ili značajnu obnovu manastira vezuje za kraj 15. veka i srpsku vlastelinsku porodicu Branković, posebno despota Jovana Brankovića i episkopa Maksima. Najstariji poznati pisani pomen manastira nalazi se u dokumentima Pećke patrijaršije iz 1660. i 1666. godine. U kasnijem periodu Mesić je imao važnu ulogu u crkvenom životu Banata, a služio je i kao rezidencija vršačkih episkopa. Razaranja i obnove kroz vekove Manastir je tokom burne istorije ovog područja više puta stradao, naročito u vreme sukoba Osmanskog i Habzburškog carstva. Zabeležena su razaranja 1716. i 1788. godine, nakon kojih je svetinja obnavljana zahvaljujući naporima monaha, crkvenih velikodostojnika i dobrotvora. Tokom 18. veka manastirski kompleks dobija reprezentativniji izgled. Crkvi su dograđeni priprata i barokni zvonik, a manastirska zdanja prilagođena su potrebama tadašnjeg monaškog života. Zemljotres 1892. godine dodatno je oštetio manastirsku crkvu, ali je kompleks ponovo obnovljen i sačuvan. Arhitektura i dragocene freske Manastirska crkva predstavlja zanimljiv spoj srednjovekovne srpske graditeljske tradicije i kasnijih baroknih uticaja. Njena arhitektura nosi obeležja raške i moravske škole, dok barokni zvonik svedoči o umetničkim i arhitektonskim promenama koje su zahvatile Banat tokom 18. veka. Posebnu umetničku vrednost predstavljaju zidne slike iz različitih epoha. U unutrašnjosti crkve sačuvani su ostaci starijeg živopisa iz 17. veka, kao i freske iz 18. veka, među kojima se izdvajaju radovi nastali 1743. godine. Ovi slojevi zidnog slikarstva omogućavaju posetiocima da sagledaju razvoj pravoslavne crkvene umetnosti kroz više istorijskih perioda. Manastirska riznica čuva i vredne rukopisne i štampane knjige, kao i dela poznatih umetnika, među kojima se pominju Jovan Popović, Pavel Đurković i drugi slikari. Čudotvorna ikona Bogorodice „Dostojno Jest“ Jedna od najvećih svetinja Manastira Mesić jeste poštovana ikona Presvete Bogorodice „Dostojno Jest“, koja se nalazi na Bogorodičinom tronu u manastirskoj crkvi. Ikona je povezana sa čuvenom svetogorskom ikonom iz Kareje na Svetoj Gori, a u Mesić je doneta 1803. godine. Vernici joj tradicionalno pripisuju čudotvornu moć i dolaze da se pred njom pomole za zdravlje, pomoć i duhovnu utehu. Zbog ove svetinje Manastir Mesić predstavlja značajno mesto hodočašća, koje posećuju vernici iz Srbije i inostranstva. Ženski manastir od 1952. godine Manastir Mesić je vekovima bio muški manastir, sve do 1952. godine, kada je odlukom episkopa banatskog Visariona pretvoren u ženski. Prva igumanija bila je mati Teodora Milošević, čijim zalaganjem su obnovljeni manastirski objekti i unapređen život monaške zajednice. Danas o manastiru brine sestrinstvo koje nastavlja tradiciju pravoslavnog monaškog života, svakodnevnih molitava, bogosluženja i očuvanja ove dragocene svetinje. Manastirska slava proslavlja se 7. jula, na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja – Ivanjdan. Priroda i mir Vršačkih planina Pored izuzetnog istorijskog i verskog značaja, Manastir Mesić privlači posetioce i svojim prirodnim okruženjem. Smešten u dolini potoka, među zelenim brežuljcima i šumama, manastir pruža poseban osećaj mira i izdvojenosti od gradske svakodnevice. Uređeno manastirsko dvorište, tradicionalna arhitektura i tišina okolne prirode čine ga idealnim mestom za kraći izlet, porodičnu posetu ili predah tokom obilaska Vršačkih planina. Zašto posetiti Manastir Mesić? Poseta Manastiru Mesić pruža priliku da upoznate gotovo zaboravljene stranice istorije Banata, vidite vredna dela crkvene umetnosti i osetite atmosferu jednog od najznačajnijih duhovnih centara ovog dela Srbije. Zbog blizine Vršca, manastir je lako dostupan automobilom i može se obići u okviru jednodnevnog izleta koji uključuje Vršačku kulu, Vršačke planine i druge znamenitosti ovog kraja. Manastir Mesić nije samo verski objekat – on je živi svedok istorije, duhovnosti i kulturnog identiteta Banata, sačuvan među šumovitim obroncima Vršačkih planina.
Fotografije
6 ukupnoSadržaji i pogodnosti
Recenzije
Kako je bilo tebi? Podeli lično iskustvo sa ovim mestom.
Ovo mesto još nema objavljene recenzije.
Pitanja i odgovori
Znaš nešto što bi pomoglo drugima? Uključi se.
Još nema objavljenih pitanja. Pitaj ono što te zanima.
Istraži i ovo
Povezane kategorije za tvoj sledeći izbor.



